hr_ta/translate/figs-intro/01.md

4.6 KiB

Stilske figure imaju posebna značenja koja nisu ista kao značenja njihovih pojedinačnih riječi. Postoje različite vrste stilskih figura. Ova stranica navodi i definira neke od njih koje se koriste u Bibliji.

Definicija

Stilske figure su načini na koje se izražavamo koristeći riječi nedoslovno. Drugim riječima, značenje stilske figure nije isto kao izravnije značenje njihovih riječi. Kako bi preveo značenje, trebaš znati prepoznati stilske figure i znati što ta stilska figura znači u izvorišnom jeziku. Nakon toga možeš izabrati bilo stilsku figuru ili izravan način da saopćiš to isto značenje u ciljanom jeziku.

Vrste

Dolje su navedene različite vrste Stilskih figura. Ako želiš dodatne informacije, jednostavno klikni na obojenu riječ i to će te odvesti na stranicu koja sadrži definicije, primjere i video uratke za svaku stilsku figuru.

  • Apostrofa - Apostrofa je stilska figura u kojoj govornik izravno oslovljava nekoga tko nije tu, ili pak oslovljava neku stvar koja nije osoba.

  • Dubleta - Dubleta se odnosi na par riječi ili na jako kratke izraze koji znače isto i koji se koriste u istom izrazu. U Bibliji, dublete se često koriste u pjesništvu, proroštvu i u propovijedima kako bi se naglasila neka ideja.

  • Eufemizam - Eufemizam je blag ili pristojan način imenovanja nečega što je neugodno ili sramotno. Korištenjem eufemizna izbjegava se uvreda ljudi koji je slušaju ili čitaju.

  • Hendiadion - U hendiadionima jedna se ideja izražava pomoću dvije riječi povezane veznikom "i", kada se jedna riječ može koristiti da se pobliže odredi druga.

  • Hiperbola - Hiperbola se odnosi na namjerno pretjerivanje, a koristi se kako bi se istaknuo govornikov osjećaj ili mišljenje o nečemu.

  • Idiom - Idiom je skupina riječi koje imaju značenje koje se razlikuje od onoga što bismo razumjeli uzevši u obzir značenja pojedinačnih riječi.

  • Ironija - Ironija je stilska figura u kojoj je smisao koji govornik želi saopćiti zapravo suprotan doslovnom značenju riječi.

  • Litota - Litota je naglašena izjava o nečemu, a dobiva se negacijom suprotne izjave.

  • Meristem - Meristem je stilska figura u kojoj osoba govori o nečemu tako što navodi neke dijelove toga ili tako što govori o dva krajnja dijela toga.

  • Metafora - Metafora je stilska figura u kojoj se jedan koncept koristi umjesto drugoga, nevezanoga koncepta. To slušatelja poziva da razmišlja o tome što ta dva nevezana koncepta imaju zajedničko. Drugim riječima, metafora je podrazumijevana usporedba između dvije nepovezane stvari.

  • Metonimija - Metonimija je stilska figura u kojoj se neka stvar ili ideja ne naziva njezinim nazivom, nego nazivom nečega što je blisko vezano uz nju. Metonimija je riječ ili izraz koji se koristi kao zamjena za nešto s čime je vezano.

  • Paralelizam - U paralelizmu se dva izraza ili dvije rečenice koje imaju sličnu strukturu ili ideju koriste zajedno. Nalazimo ga u cijeloj hebrejskoj Bibliji, a najčešće u pjesništvu Psalama i Mudrih izreka.

  • Personifikacija - Personifikacija je stilska figura u kojoj se o nekoj ideji ili o nečemu što nije ljudsko biće govori kao da se radi o osobi i kao da može činiti stvari koje čine ljudi ili imati osobine ljudskih bića.

  • Prediktivna prošlost - Prediktivna prošlost je oblik koji neki jezici koriste kada govore o stvarima koje će se dogoditi u budućnosti. To se ponekad čini u proroštvu, a kako bi se pokazalo da će se neki događaj sigurno dogoditi.

  • Retoričko pitanje - Retoričko pitanje je pitanje koje se ne koristi za dobivanje informacija. Često ističe govornikov stav prema temi ili slušatelju. Često se koristi za ukor ili grđenje, ali neki jezici ga koriste i u druge svrhe.

  • Poredba - Poredba je usporedba između dvije stvari koje se obično ne smatraju sličnima. Ona se usredotočuje na neku određenu osobinu koju te dvije stvari dijele, a uključuje riječi "poput", "kao" ili "od" kako bi se istaknulo da se radi o usporedbi.

  • Sinegdoha - Sinegdoha je stilska figura u kojoj se 1) naziv dijela nečega koristi tako da se odnosi na cjelinu, ili 2) naziv cjeline se koristi tako da se odnosi samo na jedan njezin dio.