3.7 KiB
Opis
Najjednostavnija rečenična struktura na engleskom jeziku uključuje subjekt i riječ koja opisuje radnju:
- Dječak je trčao.
Subjekt
Subjekt je ono o kome ili o čemu rečenica govori. U ovim primjerima, subjekt je podcrtan:
- Onaj dječak trči.
- On trči.
Subjekti su tipični imenski izrazi ili zamjenice. (Vidi Dijelovi govora) U gornjim primjerima, "onaj dječak" je imenski izraz koji ima imenicu "dječak", a "on" je zamjenica.
Kada je rečenica zapovijed, u mnogim jezicima nema subjektnu zamjenicu. Ljudi razumiju da je subjekt rečenice "ti" ili "vi".
- Zatvori(tko? - ti) vrata.
Predikat
Predikat je onaj dio rečenice koji govori nešto o subjektu. Obično ima glagol. (Vidi: Glagoli) U donjim rečenicama, subjekti su "ovaj čovjek" i "on". Predikati su podcrtani, a glagoli su istaknuti masnim slovima.
- Ovaj čovjek je snažan.
- On je radio** naporno.
- On je posadio vrt.
Složene rečenice
Rečenicu mogže činiti više rečenica. Svaki od dva retka dolje ima subjekt i predikat te je potpuna rečenica.
- On je posadio kineske krumpire.
- Njegova žena posadila je kukuruz.
Složena rečenica dolje sadrži dvije gornje rečenice. Na engleskom jeziku, složene rečenice su spojene veznikom kao što je "i", "ali," ili "ili".
- On je posadio kineski krumpir, a njegova žena posadila je kukuruz.
Zavisne rečenice
Rečenice također mogu imati zavisne rečenice i druge izraze. Zavisne rečenice su poput rečenica jer imaju subjekt i predikat, ali obično nisu same. Evo nekih primjera zavisnih rečenica. Subjekti su istaknuti masnim slovima, a predikati su podcrtani.
- kada je kukuruz bio spreman
- nakon što ga je ona ubrala
- jer je on bio tako ukusan
Rečenice mogu imati mnoge zavisne rečenice, tako da mogu postati dugačke i kompleksne. Međutim, svaka rečenica mora imati barem jednu nezavisnu rečenicu, odnosno glavnu rečenicu koja može sama po sebi stajati kao rečenica. Druge rečenice, koje ne mogu stajati same po sebi, zovu se, dakle, zavisne rečenice. Zavisne rečenice ovise o nezavisnim rečenicama da dopune njihovo značenje. U donjim rečenicama podcrtali smo zavisne rečenice.
- Kada je kukuruz bio spreman, ona ga je ubrala.
- Nakon što ga je ona ubrala, odnijela ga je kući i skuhala ga.
- Onda su ga ona i njezin muž cijeloga pojeli, jer je on bio tako ukusan.
Naredni izrazi mogu biti potpuna rečenica. Oni su nezavisne rečenice preuzete iz gornjih rečenica.
- Ona ga je ubrala.
- Odnijela ga je kući i skuhala ga.
- Onda su ga ona i njezin muž cijeloga pojeli.
Odnosne rečenice
U nekim jezicima, zavisne rečenice se mogu koristiti s imenicom koja je dio glavne rečenice. Te rečenice se zovu odnosne rečenice.
U donjoj rečenici, "kukuruz koji je bio zreo" dio je predikata cijele rečenice. Odnosna rečenica "koji je bio zreo" koristi se zajedno s imenicom "kukuruz" kako bi se istaknulo koji je kukuruz ona ubrala.
- Njegova žena ubrala je kukuruz koji je bio zreo.
U donjoj rečenici "svojoj majci, koja je bila jako ljuta" dio je predikata cijele rečenice. Odnosna rečenica "koja je bila jako ljuta" koristi se uz imenicu "majka" kako bi se istaknulo kako se njezina majka osjećala kada nije dobila kukuruz.
- Ona nije dala kukuruza svojoj majci, koja je bila ljuta.
Problemi kod prevođenja
- Jezici imaju različite redoslijede dijelova rečenica. (Vidi: //add Information Structure page//)
- Neki jezici nemaju odnosne rečenice, odnosno ne koriste ih tako često. (Vidi Razlikovanje nasuprot informiranja ili podsjećanja)