hr_tw/bible/names/jehu.md

Jehu

Definicija

Jehu je bilo ime dvojice muškaraca u Starome zavjetu. Jehu, sin Hananija, bio je prorok u vrijeme vladavine kralja Ahaba u Izraelu i kralja Jošafata u Judi. Jehu, sin (ili potomak) Jošafata bio je general u izraelskoj vojsci koji je bio pomazan za kralja po naredbi proroka Elizeja. Jehu je ubio dva zla kralja: kralja Jorama u Izraelu i kralja Ahazju u Judi. Kralj Jehu je također ubio sve rođake bivšega kralja Ahaba i dao je da se pogubi zla kraljica Izabela. Jehu je uništio sva mjesta štovanja Baala u Samariji i ubio je sve proroke Baala. Kralj Jehu služio je jedinome pravome Bogu, Jahvi, i bio je kralj nad Izraelom dvadeset osam godina.

Mjesta u Bibliji gdje se to nalazi

• 1 Ljetopisa 04:35
• 1 Kraljevima 16:02
• 2 Ljetopisa 19:1-3
• 2 Kraljevima 10:09
• Hošea 01:04

Podaci o riječi(ma)

• Strong's: H3058