Jahve

Definicija

Naziv "Jahve" je Božje osobno ime koje je objavio kada je govorio s Mojsijem iz gorućega grma.

Ime "Jahve" dolazi od riječi koja znači "biti" ili "postojati".
Moguća značenja "Jahve" uključuju "on jest" ili "ja sam" ili "onaj koji čini da bude".
Ovo ime otkriva da je Bog oduvijek živio i da će nastaviti živjeti zauvijek. Također znači da je uvijek prisutan.
Slijedeći predaju, mnoge inačice Biblije koriste izraz "GOSPOD" umjesto "Jahve". Ova tradicija nastala je iz činjenice da su se, povijesno gledano, Židovi počeli bojati pogrešnog izgovaranja Jahvina imena i počeli su govoriti "Gospod" svaki put kad bi se izraz "Jahve" javio u tekstu. Moderne Biblije pišu "GOSPOD" velikim slovima kako bi iskazali poštovanje prema Božjemu osobnom imenu te kako bi to razlikovale od riječi "Gospod", koji je prijevod drugačije hebrejske riječi.
ULB i UDB tekstovi uvijek prevode ovaj izraz kao "Jahve", kao što se doslovno javlja u hebrejskom tekstu Staroga zavjeta.
Izraz "Jahve" nikada se ne javlja u originalnom tekstu Novoga zavjeta. Koristi se samo grčki izraz za "Gospod", čak i u citatima iz Staroga zavjeta.

"Jahve" se može prevesti riječju ili frazom koja znači "ja sam" ili "Živi" ili "onaj koji jest" ili "on koji je živ".
Ovaj izraz također se može pisati na način koji je sličan pisanju "Jahve".
Neke crkvene denominacije radije ne koriste izraz "Jahve" i umjesto toga koriste tradicionalno "GOSPOD". Važno je uzeti u obzir da to može biti zbunjujuće kada se čita naglas jer zvuči isto kao i naziv "Gospodin". Neki jezici mogu imati nastavak ili druge gramatičke oznake koje se mogu dodati kako bi se izdvojilo "Gospod" kao ime.
Na hrvatskom jeziku to je riješeno korištenjem "Gospodin" u Novome zavjetu, a "Gospod" u Starome.