3.1 KiB
Prevođenje je postupak koji se provodi između različitih jezika, a koji zahtijeva da osoba (prevoditelj) razumije značenje koje je pisac ili govornik htio saopćiti izvornim čitateljima u izvorišnom jeziku, a onda taj isti smisao izrazi različitom čitateljstvu na ciljanom jeziku.
Zašto ljudi prevode tekstove?
Općenito, prevoditelji imaju različite razloge zašto obavljaju svoj posao. Njihovi razlozi ovise o vrsti dokumenta koji prevode te o potrebama osobe koja ih je tražila da ga prevedu. U slučaju prijevoda Biblije, ljudi obično rade svoj prijevod zato što žele da biblijske ideje utječu na čitatelje ciljanog jezika na isti način na koji su utjecale i na izvorne čitatelje i slušatelje biblijskih tekstova. Budući da nas Božje ideje u Bibliji vode do vječnoga života s njime po Isusu Kristu, prevoditelji također žele da čitatelji ciljanog jezika poznaju njegove ideje.
Kako mi kao prevoditelji Biblije obično očekujemo da ćemo predstaviti biblijske ideje?
Postoje razni načini na koje možemo predstaviti ideje iz izvorišnog teksta: možemo ih staviti u popis, možemo ih sažeti koristeći puno manje mjesta na stranici, možemo ih pojednostaviti (kao što to obično čine dječje biblijske priče i druge vrste biblijskih pomagala), ili ih možemo čak staviti u dijagrame ili tablice. Međutim, prevoditelji Biblije obično pokušavaju predstaviti biblijske ideje što sveobuhvatnije. To ujedno znači da u prijevodu pokušavaju proizvesti iste vrste dokumenata kakvi su i izvorni dokumenti (proroštvo za proroštvo, pismo za pismo, povijesnu knjigu za povijesnu knjigu itd.). Također, onda pokušaju u prijevodu stvoriti iste napetosti koje postoje u izvorišnim tekstovima.
Što mislimo pod "napetosti" u tekstovima?
Primjeri napetosti javljaju se kada se čitatelj pita što će se sljedeće dogoditi sudionicima priče, odnosno kada čitatelj slijedi argument, ohrabrenje i upozorenja pisca poslanice ili razgovora koji je zabilježen u tekstu. Čitatelj može osjetiti napetost dok čita psalam, jer slavljenje Boga utječe na psalmista na različite načine. Kada čita starozavjetnu proročku knjigu, čitatelj može osjećati kako raste napetost dok prorok osuđuje ljude za njihov grijeh, odnosno dok ih upozorava da se ponovno okrenu ka Bogu. Napetost se može osjetiti i onda kada čitamo o Božjim obećanjima u pogledu budućnosti, kada razmišljamo o tome kako je Bog ispunio ta proroštva, odnosno kako će ih ispuniti. Dobri prevoditelji proučavaju vrste napetosti u izvorišnim dokumentima te pokušavaju stvoriti te napetosti u ciljanom jeziku.
Još jedan način na koji možemo govoriti o stvaranju napetosti koje postoje u izvorišnom tekstu jest da kažemo da prijevod treba imati isti utjecaj na ciljano čitateljstvo koje je izvorišni tekst imao na izvorno. Na primjer, ako je izvorišni tekst služio kao ukor izvornim čitateljima, ciljani čitatelji bi također trebali osjetiti ukor putem njegova prijevoda. Prevoditelj će trebati razmišljati o tome na koji način ciljani jezik izražava ukore i druge vrste komunikacije, tako da će prijevod imati ispravnu vrstu učinka na ciljano čitateljstvo.